PREDIGRA
Veze sudbinske u noći Svetog Save.
Posle devet godina otvaram pisma od nekog ko je voleo senku žene, a sad ono iza senke. Ne ostaje ništa. Žao mi što je moglo ostati nešto živo I lepo, naše dete I deo nas iz senke raznolikog vremena. Svako je sam ostao sa svojom senkom, neko zauvek, neko tiho. Sam na kiši čeka drugu senku koja se neće vratiti.
Pismo prvo
Izvini, u velikom sam poslu.
Poželim eto tako tek da ti se javim.
Juče nisam stigao, a znam da si očekivala. Izvini.
Razumi me, molim te.
Za uzvrat, volim te.
Toliko posla imam a ne izlaziš mi iz glave.
Ponekad budan sanjam.
A noću ne mogu da spavam.
Voli te tvoj provincijalac, ugojeni prasac.
Poruka u pismu,
Prvi I poslednji put
Napisah pesmu
Najlepša pesma
Ti I ja
Oprosti mi što je ova pesma
ovako kratka.
Čak mi je I naslov duži od pesme.
Rekao sam ti:
"Neznam da pišem!"
U ćiriličnom pismu, ja sam u tebi
U latinicnom pismu,
Ti si u meni
Kakva bi ikebana od nas dvoje
Bila na Japanskom pismu
Drugo pismo,
13 sati I 2 minuta. Četvrak, mart.
Volim te. Toliko.
Šta da ti još kažem? Nisi mi rekla možeš li moj rukopis pročitati. I ako ne… svejedno.
Volim te bez reči.
Onakvu kakva si… Pomalo lutkasta, beskrajno iskrena… Volim te.
Oprosti mi ako te nekad povredim. Ako ti se moja reč učini gruba. Ti si kriva. Sve te zaboli.
Ogrubeo sam. I poželim pored sebe nekog kao ti. Oprosti mi.
Drage poruke,
Kada sam ti govorio o
Trnovoj ružici ,znaš zašto?
Zato što sam poželeo da se
Izjutra ušunjam kod tebe da te poljubim.
I ti se probudiš.
Nemoj mi zameriti što sam lud. To mi je na nervnoj bazi.
Nadam se da ćemo se videti u petak.
Dogovorićemo se.
Danas sam ti nabrao ljubičice.
Mart, proleće, sa ovim buketom mogu ti…
Prvi čestitati rođendan.
Srećan Ti rođendan!!!
6 April.
Ako sam zaboravio da ti napišem pismo nisam zaboravio da te Volim
Zapis.
Ne znam šta se dešava sa mnom. Sve ovo što se dešava sa nama I oko nas. Pišem ti, a u stvari, ne umem da pišem. Nikad nisam ni znao.
Želim da te opet vidim. Ima nešto što me privlači tebi nekom čudnom snagom. Šta je s tobom, ako sam ja definitivno poludeo? I ti meni kažeš da sam ja čudan!
Čudnije devojke od Marsa dovde ja nisam sreo.
Sreli smo se kod crkve I voleli pored crkve. Da li je to greh? Ili si ti đavo? Ušla si tako u moj život, I ostani u njemu, ali ponekad izađi iz moje glave. Ostani u srcu, ali na trenutak da ne mislim o tebi.
Bog neka spasi moju dušu ako je imam. Molim se I za tebe.
Nadam se da ću te upoznati kao I ti mene. Ali!!! Ne želim da ti budem recka. Ne igram s tobom tablić. Ne želim da se igram sa osećanjima. Želim da budemo nešto više od svega što možemo biti. Ako ti hoćeš? Stvarno sam lud kada ti ovo pišem. A mogao sam sve ovo nacrtati. I sve je ovo glupo, a hteo sam mnogo da ti kažem.
Čini mi se da sam te zavoleo.
Drugi deo zapisa…
Onog jutra, prepun tvojih tragova, otišao sam za Beograd. Nisam znao šta drugo da uradim. Bio sam potpuno zbunjen.
Želeo sam ti se javiti… Podizao I spuštao slušalicu. Pisao I cepao. I tako non stop. Pomozi mi, molim te, ne znam šta da radim.
Danas sam se vratio. Čitam tvoje pesme.
Mislim da će mi biti lakše. I ništa!
Čitam: sa tobom pola mene spava…
Čitam: Usnama utapam ti se
Čitam I čitam.
Kako si čudesna, znana I neznana. Beskrajno otvorena!…
Hteo sam nešto da ti kažem. Možda mi je žao što se nismo ranije sreli? ili bar… samo da… Neznam. Hteo sam ti poslati visibabe. I nisam.
Sada mi je žao.
Šta vredi.
Nadam se da ću te opet videti.
Mislim da si ljuta na mene I nemam hrabrosti da ti se javim telefonom. Plašim se da me nećeš razumeti.
Čuo sam priču koja kruži: Otišao sam za Beograd sa svadbe I poveo jednu devojku sa sobom.
-Pamtim sve dane u životu ali ne želim da zaboravim vreme provedeno s tobom.
Samo kada bih znao da pišem… Sve bih ti rekao.
Sanja je rekla:
"Našla sam te u tvojim snovima". Šta ja da kažem? Ja ću na žalost reći: izbriši sve linije koje si iscrtao dok si mislio da voliš.